Kakva sve može biti integracija (4)?
- INTEGRACIJA FRAGMENATA EGA (s ciljem promjene interpersonalnih odnosa i odnosa prema svijetu)
- INTEGRACIJA TERAPIJA I ŠKOLA (uzeti najbolje u datom momentu, s obzirom na cilj)
- INTEGRACIJA UNUTARNJEG I VANJSKOG KONTAKTA (onoga što donosi razvoj i onoga što nam daje okolina)
- INTEGRACIJA RAZLIČITIH POGLEDA NA LJUDSKO FUNKCIONIRANJE (različiti teorijski pristupi)
Što je integrativna psihoterapija?
- metoda za liječenje procesa odnosa
- reparacija odnosa, odnosno reparacija razvojnih oštećenja u tim odnosima (promjena povijesti pojedinca)
- cjeloviti pristup pojedincu (fizičko, emocionalno i kognitivno, intrapsihičko i interpersonalno, cjelokupni kontekst u kojemu pojedinac živi, fantazmatski procesi i sl.)
Što je osnovna premisa integrativne psihoterapije?
- OSNOVNA PREMISA: uspostavljanje odnosa temeljenih na iskustvu, a oni se uspostavljaju putem kontakta
Povijest integracije?
- terapeuti trenirani u pojedinim školama počeli prihvaćati ideje iz drugih škola, jer su uvidjeli da ne mogu riješiti sve probleme (primjenom jedne tehnike čovjek se dodatno fragmentira)
- početak 70-ih integracija bihevioralne terapije i psihoanalize, kasnije (najčešće) integracija humanističkih terapija i psihoanalize
- 80-ih NIMH prepoznao važnost integracije, provedene brojne radionice u njihovoj organizaciji
- najveći problem integracije: pronaći zajedničke teorijske koncepte (kako bi se formirao jedan razumljiviji i djelotvorniji model u terapijskom procesu)
Zašto dolazi do integracije (8)?
- proliferacija različitih psihoterapijskih tehnika
- neadekvatnost jednostavnih teorija
- vanjski socioekonomski zahtjevi (čovjek ne može biti vječno u psihoterapiji)
- češće se nameće potreba kratkotrajnih problemski fokusiranih liječenja
- liječenje različitih poremećaja
- postoji nedostatak efikasnosti u određenim psihoterapijskim pravcima
- prepoznala se postojeća teorijska sličnost između teorijski različitih psihoterapijskih pravaca
- pojavili su se ljudi koji integrativno misle
Zašto se javila integrativna psihoterapija?
- Integrativna psihoterapija javlja se zbog velikog broja psihoterapijskih
pristupa - god Parloff je nabrojao 130 psihoterapija, a „Time“ je 1979. nabrojao preko 200
- Psihoterapijska integracija je dijelom odgovor na povećanu kvalitetu psihoterapijskih ishoda u tom periodu, te na nepostojanje nepobitnog dokaza koji ukazuje na različite ishode među postojećim različitim psihoterapijskim pravcima
Istraživanjima o ishodu?
- Do 1970. je bilo vrlo malo istraživanja ishoda psihoterapije.
- Od tada se broj takvih istraživanja povećao i pružio mogućnost za objektivnom komparacijom ishoda različitih psihoterapija.
- Istraživanja su pokazala vrlo malo razlika u ishodima, te ukazala da ne postoji psihoterapijska tehnika koja je superiornija drugima
Koji su izvori integrativnog modela (3)?
- TEHNIČKI EKLEKTICIZAM - kombinira strategije i tehnike koje se odnose na određeni problem kojega donosi klijent (neovisno o teorijskim komponentama)
- TEORIJSKA INTEGRACIJA - povezivanje dvaju ili više teorijskih pretpostavki, koje tako formiraju novi teorijski okvir
- ZAJEDNIČKI ČIMBENICI - identifikacija univerzalnih čimbenika, koji su značajni u svakom terapijskom procesu (postupku)
Eklekticizam vs integracija?
EKLEKTICIZAM:
- praktičan
- naglasak na različitostima
- izabire ono što djeluje (od mnogih terapijskih tehnika i pristupa)
- primjenjujemo onako kako je (bez razmišljanja
- primjena pojedinih elemenata iz različitih terapijskih škola
- nema teorijske osnove, zasniva se
na iskustvu
- zbroj različitih dijelova
- vrlo realističan
INTEGRACIJA:
- teorijska
- naglasak na sličnostima
- kombiniramo dijelove mnogo terapijskih pravaca
- kreiramo nešto novo
- unificiraju se pojedini elementi
- znatno više teorijska, manje iskustvena
- više nego zbroj, nova kvaliteta
- idealistička
Koji su teorijski koncepti (8)?
- Koncept odnosa (Erskine)
- Koncept kontakta (Pierce)
- Interpersonalni kontakt (Sullivan)
- Teorija odnosa (Winnicot)
- Ego-stanja i skript (Berne)
- Attachment i bonding (Bowlby)
- Transfer i kontratransfer
- Teorije ego-razvoja (Stern, Mahler)
Koja su 4 izvora integracije?
- Postoje 3 najpopularnija izvora integracije trenutno. To su; tehnički eklekticizam, teorijska integracija, zajednički faktori
- Najnoviji izvor je integracija teorije i prakse psihoterapije s teorijom i istraživanjima psihologije i psihijatrije
Zajednički čimbenici, izvor integracije?
- Zajednički čimbenici postali su osnova za stvaranje sistematičnijeg eklekticizma. Garfield i Beitman, 1992 su među prvim teoretičarima koji su počeli upotrebljavati „zajedničke čimbenike kao pristup integraciji“, npr. odnos, namjera, ugovor, granice, povjerljivost, katarza, objašnjenje, interpretacija, podržavanje, desenzitizacija i konfrontacija.
- Zajednički čimbenici su najvjerojatnije upravo ono što liječi !
- Pristup zajedničkih faktora nastao je kao pokušaj da se među svim terapijama nađu zajednički elementi. Vjeruje se da su ti zajednički faktori barem isto toliko važni za pozitivan ishod terapije kao i faktori koji se razlikuju među različitim terapijama
- Jedan od najranijih članaka o zajedničkim faktorima bio je 1936. Rosenzweigov. U njemu je naglašeno nekoliko faktora koji bi mogli biti odgovorni za efektivnost različitih terapija.
- Uključivali su: Terapeutova sposobnost da probudi nadu kod pacijenta, važnost davanja alternative pacijentu, načine na koji se omogućuje pacijentu da sagleda sebe i svijet oko sebe.
Koje su tri temeljne skupine pristupa zajedničkih čimbenika?
◦ skupina čimbenika koji su terapijski sami po sebi
◦ skupina čimbenika koji su preduvjet za učinkovitost pojedinih tehnika
◦ skupina čimbenika koji u interakciji sa specifičnim tehnikama vode do uspjeha u terapiji
Podjela čimbenika pristupa zajedničkih čimbenika?
PODJJELA ČIMBENIKA prema Norcrossu:
◦ čimbenici vezani uz terapeuta (simpatičan, topao, otvoren, kreativan, osviješten o svojim problemima, bez predrasuda, zna dati nadu i pozitivna očekivanja, ne moralizira)
◦ čimbenici vezani uz proces promjene (katarza, usvajanje novih oblika ponašanja, vrednovanje)
◦ čimbenici vezani uz strukturu terapijskog procesa (seting, vrijeme, pauze, dogovor)
◦ čimbenici vezani uz elemente odnosa klijent-terapeut
Što je tehnički eklekticizam?
- Ovo je praktični pristup (a ne teoretski) kojim se koriste tehnike iz različitih škola, bez da se neminovno prihvate teorije koje su podloga tim tehnikama, a sve u cilju pronalaska najboljeg načina da se pomogne specifičnom klijentu i njegovom problemu.
- Tretman se bira na osnovu prethodnog iskustva sa sličnim pacijentima ili sličnom problematikom
- godine Paul je postavio pitanje koje je potaklo mnoga psihoterapijska istraživanja:
“Koji tretman, od koga, je najefikasniji za ovu individuu sa specifičnim problemom, pod kojim uvjetima, kako da to izvedemo, te kakav ishod očekujemo?”
- godine Paul je postavio pitanje koje je potaklo mnoga psihoterapijska istraživanja:
- Ovo je pitanje potaklo mnoge terapeute i teoretičare da otkriju varijable koje možda utječu na tijek i ishod psihoterapije, te također da postoji mogućnost da se pojača ishod terapije ako se izabere određena tehnika koja odgovara pojedincu i problemu.
- Paulovo pitanje postalo je okosnica za razvoj eklektičkog pristupa u psihoterapiji.
Što je multimodalna terapija?
- Lazarus je 1967. godine formalno uveo koncept “tehničkog eklekticizma”, koristeći procedure koje je “uzeo” iz različitih terapija, a bez da je prihvatio teoriju tih terapija. Nazvao je to “multimodalna terapija”
- Lazarus je naglašavao važnost specifičnosti tretmana, podešavanja tretmana prema osobi i problemu, te odabir tehnike na osnovu prethodnog iskustva
Što je teroijska integracija?
- Razvoj teorijske integracije bazira se na
pokušaju da se kombinira psihoanalitički s bihevioralnim pristupom u psihoterapiji - Teorijska integracija sintetizira najbolje elemente više različitih škola, ne samo u praktičnom obliku, već stvarajući nove, zajedničke teorije
- John David, kulinarska metafora, 1986.:
- “Eklektičar izabire između mnogih jela kako bi si napravio obrok, a integrativac stvara novo jelo kombinirajući sastojke postojećih jela.”
Karakteristike terapeuta - potrebne za razvijanje odnosa?
Karakteristike terapeuta – potrebne za
razvijanje odnosa:
Toplina, empatija, sposobnost terapeuta da bude direktan u pružanju informacija klijentu o njegovom ponašanju i da mu osigura iskustvo koje mu omogućuje ispravke i promjene.
Važno je i kako klijent doživljava terapeuta (mora doživljavati da ga terapeut cijeni, poštuje i da vjeruje u cjelokupni terapijski proces).
Stalno potkrepljivanje i podržavanje od strane terapeuta?
Stalno potkrepljivanje i podržavanje od strane terapeuta:
Važna je verbalna potvrda i neverbalna potvrda (kimanje glavom, govor tijela). Ove karakteristike nema u psihoanalizi. Na taj način terapeut daje klijentu podršku, ali i mogućnost da može izraziti svoje osjećaje, pokazuje mu da prihvaća njegove emocije i da se može nositi s njima. Važno je da terapeut ostane realističan (da zna do koje granice može ići, odnosno da ne bude „uvučen“). Terapeut mora biti emocionalno usklađen s klijentom, ali također imati i plan, biti korak više, mora znati što radi i zašto to radi. Mora ostati optimističan, ohrabrivati klijenta, ali prepustiti klijentu odgovornost za njegove postupke.
Postavljanje ciljeva?
Postavljanje ciljeva:
Važno je u svakoj psihoterapiji. Uspjeh jako zavisi od načina kako su postavljeni ciljevi psihoterapije, pa se smatra da bi sami klijenti trebali sudjelovati u određivanju terapijskih ciljeva. Ciljevi trebaju biti postavljeni u skladu sa klijentovim vrijednosnim sustavom, a ne samo terapeutovim. Moraju biti realistični, moraju voditi računa o klijentovim kapacitetima, a ne samo terapeutovim. Treba voditi računa da klijent opaža ciljeve i da utvrdi kriterije, te da sam procjenjuje je li postigao željeni cilj.
Nada?
Nada:
Nada u poboljšanje. S tim klijenti dolaze na terapiju. Nada se treba stimulirati i pomoću nje se razvija pozitivan odnos između terapeuta i klijenta. Pojačavanjem te nade (potkrepljivanjem i
stimuliranjem) jača povjerenje klijenta u terapeuta i
u samog sebe. Nada je osnova na kojoj počiva
alternativna medicina.
Očekivanja?
Očekivanja:
Svaki klijent u terapijski odnos ulazi s određenim očekivanjima koja mogu biti različita (pozitivna, negativna, ravnodušna, različite fantazije, itd.). Važno je u početku terapijskog procesa odrediti klijentova očekivanja. Treba se odrediti što klijent očekuje od procesa, očekivano trajanje procesa, procjena problema koje klijent smatra važnima, procjena očekivanja pozitivnog riješenja problema. S očekivanjima se ne treba baviti isključivo na prvom sastanku, i to naročito ne s očekivanjima uspjeha. U početku je važno ustvrditi da su očekivanja pozitivna. Očekivanja ne smiju biti nerealna (često klijent ima nerealna očekivanja od terapeuta).
Emocionalno izražavanje, emocionalno olakšanje - katarza?
Emocionalno izražavanje, emocionalno olakšanje – katarza:
Sastavni dio terapijskog procesa u klijentovom izražavanju emocija koji vodi ka emocionalnom pražnjenju i olakšanju koji imaju pozitivne posljedice i utječu na pozitivan ishod psihoterapijskog procesa. I kognitivna prorada emocionalnih reakcija može imati terapijski ishod.
Objašnjavanje i interpretacija?
Objašnjavanje i interpretacija:
Ovaj element se u različitim školama različito naziva. Odnosi se na interpretaciju klijentovih konflikata, svjesnih ili nesvjesnih, na interpretaciju distorzije percepcije ili iracionalnih sustava vjerovanja kako bi klijent mogao shvatiti svoje ponašanje.
Neke škole se više bave, a neke manje interpretacijom (psihoanaliza više, a humanističke škole manje interpretiraju, a više osjećaju).
Većina autora se slaže da klijentu treba dati objašnjenje teškoće jer objašnjenje ima pozitivan učinak na ishod terapijskog procesa, smanjuje nesigurnost klijenta i njegove sumnje, daje mu snagu i pruža utjehu.
