Ovom refoormom doslo je do poostravanja brojnih zakonskih uslova za penzionisanje. Starosna granica za odlazak u penziju jednokratno je povecana sa 55 na 58 godina za zene i sa 60 na 63 godine za muskarce, a minimalna starosna granica za penzionisanje povecana je sa 50 na 53 godine. Uvedena je i tzv. svajcarska formula, prema kojoj se visina penzija uskladjuje prema kretanjima zarada i troskova zivota, umesto do tada postojeceg indeksiranja u skladu sa zaradama. Ova mera je bila usmerena ka usporavnju rasta penzija, a smanjenje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje sa 32 na 19,6% zarade bilo je targetirano prema onima koji su izbegavali da placaju tako visoke doprinose da revidiraju svoje prakse.
Pravo na invalidsku penziju uslovljeno je potpunim gubitkom radne sposobnosti i osiguranik ga stice:
1) ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolescu
2) ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolescu - pod uslovom da je gubitak radne sposobnosti nastao pre navrsenja godina zivota propisanih za sticanje prava na starosnu penziju i da ima navrsenih 5 godina staza osiguranja
Ukoliko je gubitak radne sposobnosti nastao pre navrsene 30. godine zivota usled bolesti ili povrede van rada, osiguranik moze ostvariti pravo na invalidsku penziju i sa godinu dana staza osiguranja (do navrsenih 20 godina zivota), sa 2 godine staza osiguranja (do navrsenih 25 godina zivota) i sa 3 godine staza osiguranja (do navrsene 30. godine zivota)
U intervalu od 58. godine zivota, kada je moguce najranije povuci akumulirana sredstva, do 70. godine zivota, kada je najkasnije moguce povuci akumulirana sredstva. Izuzetno, sredstva je moguce povuci i pre navrsene 58. godine zivota ukoliko je nastupila trajna nesposobnost za rad osiguranika koju procenjuje RFPIO.
Jedan od uzroka korupcije u zdravstvu moze se pripisati postojecoj (ne)integrisanosti ova dva sektora. Funkcionalna i finansijska neintegrisanost manifestuje se i posredstvom nemogucnosti propisivanja lekova na recept, zatim neuvazanja misljenja lekara iz privatne prakse prilikom otvaranja bolovanja ili odlucivanja lekarske komisije, kao i otezanog upucivanja na bolnicko lecenje. Znacajne su i finansijske posledice ovakvog odnosa po stanovnistvo, jer kada ljudi ne mogu da ostvare odredjene zdravstvene usluge u okviru obaveznog zdravstvenog osiguranja, imaju opciju da plate za te usluge u privatnom sektoru. Rashodi stanovnistva su u tom smislu veliki, procenjuje sa da cetvrina prihoda domacinstva odlazi u te svrhe, sto te porodice priblizava liniji siromastva.
Izuzev zena i mladih, identifikovane su i tzv. ranjive grupe na trzistu rada. To su specificne uze grupe ljudi posebne ranjivosti na trzistu rada u koje spadaju: Romi, izbeglice i interno raseljena lica, osobe sa invaliditetom, ruralno stanovnistvo, ruralno st. u JI Srbiji, ruralno st. koje ne poseduje zemlju, neobrazovane osobe.
Za razliku od prava na naknadu zarade tokom porodiljskog odsustva, pravo na roditeljski dodatak nije regulisano principima socijalnog osiguranja, tj. uplate doprinosa, odnosno nije uslovljeno prethodnom zaposlenoscu, sto ima pozitivan uticaj na polozaj zena. Takodje, pozitivan efekat na zene ima i to sto su one nosilac prava na naknade kao individue, tj. ovo pravo se ne vezuje za porodicu, na cijem se vrhu obicno smatra da se nalaze muskarci i da oni zato treba da budu primaoci naknada