Postoji relativna saglasnost oko dva svojstva ličnosti:
Definicija Gordona Olporta:
LIČNOST JE DINAMIČKA ORGANIZACIJA/USTROJSTVO UNUTAR INDIVIDUE ONIH PSIHOFIZIČKIH SISTEMA KOJI DETERMINIŠU NJENO KARAKTERISTIČNO PRILAGOĐAVANJE OKRUŽENJU.
-Ideja da je ličnosti ustrojstvo koje obezbeđuje PRILAGOĐAVANJE SREDINI (OKRUŽENJU) uvodi evolutivni princip u
poimanje ljudskog ponašanja - ličnost određuje kako ćemo se prilagođavati sredini i u funkciji je adaptacije.
Definicije ličnosti,1
Definicija Rejmonda Katela:
Definicija Ajzenka:
Definicija Rejmonda Katela:
LIČNOST JE ONO ŠTO OMOGUĆAVA PREDVIĐANJE ŠTA ĆE OSOBA URADITI U DATOJ SITUACIJI.
Definicija Ajzenka:
“LIČNOST JE RELATIVNO STABILNA I TRAJNA ORGANIZACIJA KARAKTERA, TEMPERAMENTA, INTELEKTA I TJELESNE KONSTITUCIJE, KOJI DETERMINIŠU INDIVIDUALNI PROCES PRILAGOĐAVANJA SPOLAŠNJEM OKRUŽENJU” (KARAKTER - stabilan i trajan sistem konativnog ponašanja,
TEMPERAMENT - stabilan i trajan sistem emocionalnog ponašanja, INTELEKT - relativno trajan i stabilan sistem kognitivnog ponašanja, TELESNA KONSTITUCIJA - relativno trajan i stabilan sistem telesne konfiguracije i neuroendokrinog sistema.)
Dakle,
Ličnost je dinamični i organizovan skup karakteristika osobe koje jedinstveno utiču na njeno mišljenje, motivaciju i ponašanje u različitim situacijama.
Razlika psihologije ličnosti i psihologije individualnih razlika
Šta je teorija?
TEORIJA je skup medjusobno povezanih konstrukata (koncepata)
/formalni aspekti teorije/ i pravila o tome kako su ovi konstrukti povezani sa opažljivim manifestiacijama pojave koja je njen predmet /empirijski aspekt teorije/.
•KONSTRUKTI su generalizacije najčešće zasnovane na nekom obliku više ili manje sistematskog posmatranja pojava i uočavanja pravilnosti u njihovom ispoljavanju, na osnovu kojih
su zatim različiti fenomeni (opažlijive varijable) podvedeni pod isti koncept.
•EMPIRIJSKI ASPEKT TEORIJE naziva se još i ‘operacionalne definicije’ ili , ,semantička osnova teorije”
Šta je svrha teorije?
2.DA BUDE PRAKRIČNO KORISNA:
•da usmerava praktičare kako da rešavaju svakodnevne probleme koji su u vezi sa predmetom teorije
•dobra teorija bi trebalo da je široko primenljiva i da vodi ka novim rešenjima za probleme ludi.
•Frojdova teorija - primena u kliničkom kontekstu i psihoterapijskom lečenju;
pokrenula je istraživanja mehanizma otkrivanja zaboravljenog, koja su od velikog značaja za sudsku praksu.
•Neki autori (Eysenck, 1991) ističu da teorije moraju imati i SOCIJALNU VAŽNOST, moraju da pruže objasnjenja za društveno važne modalitete ponašanja: kriminal, seksualno ponašanje, mentalna oboljenja, akademske sposobnosti i dr.
Koji su kriterijumi dobre teorije?
Da bi teorija ispunila svoje zadatke, mora da bude:
•RELEVANTNA - da inkorporira u svoj sistem postojeća znanja o pojavi i ponudi nešto novo u odnosu na postojeće sisteme, što će proširiti polje izučavanja pojave.
•PROVERLJIVA/TESTABILNA - da operacionalizuje koncepte koje uključuje, kako bi oni mogli da budu podvrgnuti empirijskoj proveri.
•INTERNO KONZISTENTNA/DOSLEDNA - njeni koncepti moraju biti na logičan način medjusobno usklađeni; jezik teorije mora imati unutrašnju doslednost
•EKONOMIČNA/PARSIMONIČNA - da sa što manje pojmova objasni relEvantno u
ljudskom ponašanju
•OBUHVATNA - da obuhvati i objasni sve varijetete normalnog i abnormalnog
ponašanja
Na koja pitanja treba da odgovore teorije ličnosti?
Od teorije ličnosti se očekuje da ponudi moguće odgovore na nekoliko
ključnih pitanja:
•IZ ČEGA SE LIČNOST SASTOJI (struktura ličnosti) ?
- Struktura ličnosti se smatra relativno stabilnim, trajnim elementima ljudske ličnosti.
•KAKO LIČNOST FUNKCIONIŠE, ŠTA SU POKRETAČI PONAŠANJA (dinamika ličnosti) ?
-Dinamika ličnosti opisuje procese koji se odvijaju izmedju elemenata strukture i u
interakciji individue sa sredinom.
•KAKO SE LIČNOST FORMIRA (razvoj ličnosti)?
•KAKO SE LIČNOST MOŽE MENJATI (psihopatološke promene ličnosti,
psihoterapija i lečenje)?
Metodološki pristupi u izučavanju ličnosti
NOMOTETSKI (strukturalni, kvantitavni) •Istovremeno ispitivanje velikog broja ljudi radi prikuplianja kvantiativnih podataka o ponašanju, iz kojih se statitičkim postupcima izvode zaključci o univerzalnim osobinama (crtama ili dimenzijama ličnosti)
IDIOGRAFSKI (analitički, kvalitativni, klinički) •Ekstenzivno ispitivanje pojedinca različitim tehnikama, u cilju identifikovanja za individuu jedinstvenih osobina i psihološkog sklopa
Metode istraživanja ličnosti
U okviru nomotetskog i idiografskog pristupa razvile su se tri metode
istrazivania licnosti:
Psihološke tehnike za procenu ličnosti
TEHNIKE ZASNOVANE NA KVALITATIVNIM PODACIMA: •intervju •opservacija ponašanja •psihoterapijski materijal •projektivni materijal (Roršah test, test tematske apercepcije, crtež ljudske figure, test nedovršenih rečenica)
TEHNIKE ZASNOVANE NA KVANTITATIVNIM PODACIMA:
•upitnici i inventari ličnosti
Osnovne paradigme u psihologiji ličnosti
Pisihodinamska paradigma
•Zajedničke odlike:
•Ova perspektiva uključuje:
Teorije učenja - bijejvioristička perspektiva
• Osnovne pretpostavke bihejviorističke paradigme:
Teorije kognitivno - socijalnog učenja
•Zajedničke karakteristike:
-znatno detaljnija elaboracija mentalnih procesa nego što je to slučaj u bihejviorističkoj teoriji učenja,
-u osnovi individualnih razlika je način na koji ljudi misle o sebi i drugima; ove kognitivne varijable je moguće
sistematski meriti.
-Promene ličnosti zasnivaju se na kognitivnim promenama.
Humanističko - egzistencijalistička paradigma
•Zajedničke odlike:
-naglašavanje pitanje smisla života,
-analiza bitnih odlika ljudske situacije,
-naglašavnje značaja subjektivnog doživljaja, odgovornosti za svoju
egzistenciju i mogućnosti izbora, kapaciteta za samoaktualizaciju i lični
razvoj
-idiografski pristup istraživanju i proceni ličnosti.
•Razlike između humanističke i egzistencijalističke perspektive:
-humanisti naglašavaju ljudsku prirodu kao dobru, egzistencijalisti iskazuju
manje poverenja u pozitivnu prirodu čoveka.
-Egzistencijalisti ističu i negative aspekte ljudske egzistencije, anksioznost i
krivicu kao „,ontološka” svojstva coveka.
Crtistička paradigma
•Zajedničke odlike
-Fokus na definisanju strukture ličnosti
univerzalnih crta ili dimenzija kojima je moguće opisati sve ono što je u ljudskom ponašanju adaptivno važno,
-nomotetski metodološki pristup, upitnici ličnosti kao osnovne
tehnike istraživanja,
-pretpostavka o univerzalnosti crta ličnosti i kvantitativnim, a ne
kvalitativnim razlikama
izmedu ljudi (izraženost crte, a ne
posedovanje ili neposedovanje crte).
Pitanje ljudske prirode u teorijama ličnosti